Svaka fizička osoba koja podliježe belgijskom pravu i koja dobiva besplatno na korištenje nekretninu ili dio nekretnine se oporezuje na temelju stvarne vrijednosti tog korištenja. Tu stvarnu vrijednost nije jednostavno odrediti i zakonodavac je dao Kralju (što znači u suštini vladi) nadležnost da odredi paušalne načine računanja te vrijednosti.
Članak 18 Arrêté Royal AR/CIR 1992 precizira da je za nenamještene nekretnine (ne terene), paušalna vrijednost korištenja 100/60 od Revenu cadastral indexé (to je zapravo indeksirana teoretska vrijednost nekretnine). To je navedeno kao princip.
Kao izuzetak tom principu vrijednost korištenja tih nekretnina je puno veća ukoliko je osoba koja tu nekretninu daje na korištenje pravna osoba, u odnosu na fizičku osobu. U tom slučaju, za nekretnine čija je teoretska vrijednost (revenu cadastral) iznad 745 €, prvobitnih 100/60 treba još pomnožiti sa 3,8 (1,25 ako je revenu cadastral ispod 745 €), što naravno dovodi do puno većeg poreza.
Nije jednostavno razumjeti što je motiviralo različit tretman na temelju kriterija u vezi sa vlasnikom (fizička ili pravna osoba) nekretnine koja se daje besplatno u korištenje. U stvari nijedan logičan, koherentan i pravovaljan razlog vlada nije iznijela u vrijeme donošenja prvobitnog zakona u vezi s time. U pravnom smislu, osobe koje se nalaze u sličnoj situaciji ne smiju biti tretirane različito bez objektivnog i razumnog opravdanja.
Posljedica tog nejednakog i neopravdanog tretiranja dvaju osoba koje se nalaze u sličnoj situaciji je neprimjenjivost odredbi koje određuju višu paušalnu vrijednost korištenja nekretnine.
Nekoliko poreznih obveznika je tako uložilo reklamacije protiv poreza određenih na temelju gore navedenog zakona pozivajući se na grešku u činjenicama ili u pravu (erreur de droit ou de fait) u vezi sa deklariranom vrijednošću korištenja nekretnine.
Porezna je uprava odbila reklamacije i sporovi su predani sudovima, te nakon žalbi i višim sudovima (Cours d’appel) u Ghentu i u Antwerpenu. U oba slučaja su viši sudovi presudili u korist poreznih obveznika.
Pokušaji porezne uprave da opravdaju različiti tretman su odbijeni, uglavnom radi toga što nigdje nijedan motiv nije bio prethodno obrazložen. Porezna je uprava naime pokušala objasniti da pravne osobe uglavnom zapošljavaju kadrove (osobe sa visokom stručnom spremom i sa većim odgovornostima u firmama) i direktore te češće stavljaju na njihovo raspolaganje luksuzne nekretnine, naspram « običnih radnika » koji teoretski dobiju na raspolaganje manje luksuzne nekretnine.
Gore navedeni članak je tako smatran kao protivan principu jednakosti pred zakonom (članci 10 i 11 belgijskog ustava). Sudovi ne smiju primijeniti podzakonske akte koji su protivni zakonima, tako da su oba viša suda dali pravo poreznim obveznicima.
Što danas treba raditi dok vlada ne promjeni problematične zakonske odredbe ? Treba uzeti u obzir razne hipoteze :
Za prethodne porezne godine za koje je još moguće uložiti reklamaciju (rok je 6 mjeseci od trećeg dana od slanja avertissement-extrait-de-rôle – porezno rješenje) reklamacija može biti uložena na temelju greške u činjenicama ili u pravu. U slučaju negativne odluke porezne uprave, jer nije uopće sigurno da će reklamacija biti prihvaćena, spor se treba predati prvostupanjskom sudu.
Za ubuduće, (puno) manje svote mogu biti deklarirane poreznoj upravi (100/60) uz rizik da, ukoliko dođe do kontrole, porezna uprava može ne prihvatiti taj način razmišljanja (preko avis de rectification). Eventualne kazne ne bi trebale biti definitivne, jer u se u najmanju ruku može dokazati postojanje kontroverze oko načina interpretiranja zakona. Nakon toga bi trebalo odgovoriti na avis de rectification, te uložiti reklamaciju i eventualno spor predati sudu.
U oba slučaja bi trebalo usporediti cijenu svih postupaka sa očekivanom dobiti (manji porez). U svakom slučaju, na temelju današnje sudske prakse, šanse za pozitivan ishod su vrlo velike.
Imajući u obzir rizik za budžet na temelju velikog smanjivanja potencijalne vrijednosti nekretnina besplatno danih u korištenje, vlada će vjerojatno brzo promijeniti zakon. Šanse da uskladi paušalnu vrijednost prema dolje (100/60) bez obzira da li je vlasnik fizička ili pravna osoba su male. Postoji mogućnost da vlada uskladi prema gore paušalnu vrijednost za sve (100/60 X 3,8), ali je isto moguće da se adaptira računica na temelju osnovanih, objektivnih i razumnih kriterija koje možda neće biti moguće osporiti.