Ta uredba donosi rješenja za veliki dio privatnih međunarodno-pravnih problema i poteškoća jer se odnosi na međunarodne ostavinske postupke. Odnosi se na otvaranje ostavinskog postupka, na određivanje osoba koje nasljeđuju, na likvidaciju ostavinskog postupka i na podjelu.
To znači da hrvatski državljanin koji premine dok ima u Belgiji glavno prebivalište može odrediti da će hrvatsko nasljedno pravo biti nadležno za njegovo nasljedstvo, i vice versa.
Razlog biranju prava mjerodavnog za nečiju ostavinu može biti nepoznavanje belgijskog prava, ili želja da hrvatsko zakonodavstvo, te neke njegove odredbe - koje mogu biti dosta različite u odnosu na belgijske, - određuju kome ide koji dio nasljedstva.
Ipak, Uredba 2016/6651 ne mijenja ništa u vezi s porezima na nasljedstvo, tako da se belgijski porezi ne bi mogli izbjeći ako je pokojnik imao zadnje prebivalište u Belgiji ili ako se u Belgiji nalazi neka pokojnikova nekretnina. Naime, Uredba 2016/6651 ne mijenja ništa u smislu poreza, te države članice ostaju nadležne za to.
Treba podsjetiti da su u Belgiji porezne stope na nasljedstvo uglavnom jako velike, te da postoji porez na nasljedstvo čak i između roditelja i djece. Ipak, postoje razne mogućnosti kako smanjiti poreze ili ih legalno zaobići, ali za takve situacije se treba pripremiti na vrijeme.