Novi ili veći porez i predvidljivost : belgijska vlada može raditi više-manje što želi
Princip kojim novi zakon stupa na snagu tek nakon što je donesen i objavljen logičan je i lako razumljiv za bilo koga. Država naravno ne smije donositi zakone koji se odnose na prošlost. Princip zabrane retroaktivnih zakona je opće načelo prava i garantira dostupnost i predvidljivost sadržaja zakonodavstva, kako bi pravni subjekti mogli predvidjeti, u razumnoj mjeri, posljedice određenog akta ili ugovora u vrijeme izvršavanja pojedinog akta ili potpisivanja pojedinog ugovora, te eventualno odlučiti ne potpisati taj ugovor ili ga promijeniti.
U principu, Belgijski Ustavni sud smatra da je propis retroaktivan ukoliko se odnosi na činjenice, aktove ili situacije koji su bili u potpunosti realizirani kad je određeni novi propis stupio na snagu. To na prvi pogled dobro zvuči.
Ipak, nerijetko se radi samo o golom principu. Vlade (federalna, regionalna…) najčešće donose promjene zakona (uglavnom novi porezi ili promjene poreznog zakonodavstva) na snazi zadnjih nekoliko dana u godini kako bi te nove mjere mogle stupiti na snagu od početka sljedeće godine. Često se događa da se čak te promjene ubace u neki drugi zakon ili u poseban zakon s mnogim raznim temama, te je gotovo nemoguće ostati informiran u vezi promjena zakona. S obzirom na to da bi u teoriji svaki građanin trebao biti upoznat sa svim zakonima na snazi, problem time postaje još veći. Isto tako, vrlo je teško provjeriti koji je cilj zakonske promjene jer nije precizno objašnjen u prijedlogu zakona ili čak nije prethodno pregledan od strane Conseil d’état – Viši upravni sud (specijalizirani odjel koji pregledava prijedloge zakona i daje svoje stručno mišljenje).
Nedavni primjer dokazuje da se kod principa ne-retroaktivnosti često radi isključivo o principu. Naime, Valonska regija primjenjivala je tijekom dvije godine smanjenu poreznu stopu (6,5 % umjesto 12,5 %) za prodaju nekretnina u sklopu viager-a (viaže : prodaja nekretnina uz mogućnost doživotnog korištenja iste za prodavatelja, s raznim uvjetima).
Valonski zakon (« décret ») od 19.12.2019 ukinuo je tu smanjenu poreznu stopu i stupio na snagu 1.1.2020. Taj isti zakon objavljen je na službenim stranicama tek 31.12.2019. !
Jedan kupac potpisao je predugovor (« compromis de vente ») u vezi s nekretninom u valonskoj regiji prije nego što je zakon promijenjen i objavljen. Kako je na njega trebao platiti porez od 12,5 % umjesto od 6,5 %, tražio je od Ustavnog suda poništenje tog zakona (podsjećam da u Belgiji predugovor u stvari uglavnom sadržava većinu neophodnih klauzula te da su prodavatelj i kupac u principu dužni potpisati javno bilježnički ugovor u roku od 4 mjeseca od potpisivanja predugovora).
Ustavni sud odbio je tužbu (br. 147/2021).
Razlog koji je Ustavni sud naveo kako ne bi poništio tu mjeru (ili bar vremenski produžio na razumno vrijeme smanjenu poreznu stopu) je da novi zakon vrijedi samo za javnobilježničke ugovore potpisane od 1.1.2020., znači tek nakon donošenja službene objave zakonske promjene.
Ustavni je sud dodatno smatrao da je zakon omogućio osobama koje su potpisale predugovor prije donošenja zakona da ga službeno registriraju prije 21.12.2019. kako bi mogle zadržati povoljnu poreznu stopu. To znači da je tužitelj u teoriji trebao registrirati svoj predugovor prije nego je zakon koji je to omogućio bio službeno objavljen u službenim novinama !
Ustavni sud još navodi da je Savez javnih bilježnika bio obaviješten o promjeni nekoliko dana prije nego što je zakon donesen, i da su time javni bilježnici bili u mogućnosti obavijestiti sve stranke u roku od tih nekoliko dana !
Sud navodi sljedeće :
« En ne laissant que quelques jours aux personnes concernées pour bénéficier de la mesure transitoire, le législateur décrétal n’a pas méconnu de manière déraisonnable l’intérêt qu’ont les signataires d’un compromis de vente à prévoir les effets juridiques de leur opération immobilière ».
U slobodnom prijevodu bi to značilo da :
« Ostavljajući predmetnim osobama samo nekoliko dana za korištenje tranzitorne mjere, dekretni zakonodavac nije pokazao nerazumno nepoštivanje interesa za potpisnike ugovora kako bi mogli predvidjeti pravne posljedice njihovih radnji vezanih uz nekretninu ».
Takav argument gotovo je nezamisliv jer su amandmani koji su predvidjeli uvjete kako bi se predugovori mogli registrirati te podlijeći poreznoj stopi od 6,5 % doneseni tek… 19.12.2019 !
U stvarnosti, postojala je teoretska mogućnost da se potpisani predugovori registriraju ujutro 20.12.2019 od 9 do 12 sati !
U ovom slučaju, teško je razumjeti i objasniti odluku Ustavnog suda, osim ako se uzme u obzir da su Valonskoj Regiji potrebna dodatna financijska sredstva.
Protivno tvrdnjama Ustavnog su da pravna sigurnost nije ni u kojem slučaju poštivana.
Činjenica je da se belgijsko sudstvo nažalost u zadnjih nekoliko godina postavlja sve više na stranu vlade i porezne uprave te protiv poreznih obveznika. Istina je da u Belgiji porezne prijevare već neko vrijeme više nisu nacionalni sport, ali to ne znači da vlada i porezna uprava mogu raditi baš sve što žele.
U ovom slučaju možda je još postojala mogućnost obratiti se Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu (ukoliko rok nije istekao), sud koji bi pravnu sigurnost mogao interpretirati na drugi način.
Tristan Krstić